9. 6 – 30. 6. 2025.

Otvaranje: 9. juna u 19 sati

U svom nesvakidašnjem fotografskom ciklusu “Leaving and Waving”, Deanna Dikeman zauzima dvojnu ulogu: kćerka-Deanna, i fotografkinja-Deanna.

Suštinu fotografskog ciklusa Deanne Dikeman čine tranzicija i vrijeme. Fascinantno je kako smještajući sve njene fotografije iz ovog ciklusa, jednu iza druge, na jednom mjestu, putujemo kroz vrijeme, i njen život.

Kamera u Deanninom procesu fotografisanja je glavni objekt koji odvaja kćerku Deannu od fotografkinje Deanne u njenom radu. Iako ona bilježi vlastite roditelje ispred njihove kuće pri svakom njenom odlasku, njen profesionalizam kao fotografkinje se ogleda u tome da dozvoli sebi da se distancira, ili bolje rečeno: da se sakrije iza kamere, u ne samo objektiviziranju dviju figura kao dokumentovanju njihovog života, ili dijela njenog života, već ustvari u pričanju priče svog života na najjednostavniji mogući fotografski način.

Jednostavan raspored fotografija, jedna iza druge, sa jednostavno navedenim datumima fotografija kada su napravljene, organiziran kao film, odvodi nas u različite dane i odvojene posjete tokom 27 godina Deanninog života.

Knjiga Deanne Dikeman je još zanimljivija, jer se doima gotovo kao film (fotografski film), samo konstruisan u dvolisnicama, što nam omogućava da cijelu priču pročitamo samo okrećući stranice knjige i pregledavajući slike. To je život u svom vizuelnom obliku koji prolazi pred našim očima.

Važnost Deanninog fotografskog ciklusa se ne ogleda samo u pričanju priče na najjednostavniji mogući način kako bi ju fotograf mogao ispričati, već i u odabiru nekih ‘običnih ljudi’ koji bi mogli biti ti koji nešto pričaju. Još važnije, ti ‘obični ljudi’ su joj bili najvažniji. To pokazuje njen talenat da priču o ‘običnom’, ili srednje-klasnom, opiše kao vrijednu, te da se kao fotografkinja izdvoji na umjetničkoj sceni.

U vremenu kada je počinjala da se bavi fotografijom, iz hobija, nasuprot njenim vršnjacima i tada aktuelnim fotografima koji su tražili ekstremne prizore unutar ‘ekstremne’ Amerike, Deanna je odlučila da fotografiše ono što joj je blisko, poznato, ono što najbolje poznaje – svoje roditelje.

Iako bi kamera koju koristi mogla pomoći Deanni u stvaranju svojevrsne zaštite ili barijere dok se igra ili prelazi između uloga kćerke-Deanne i fotografkinje-Deanne, tokom procesa ona nastoji da jednostavan fotografski jezik učini humanijim. Vezano za ovogodišnju temu četvrtog izdanja Sarajevo Photography Festivala – Weltschmerz, Deannin rad nas podsjeća kako fotograf, pravi profesionalac, iako ne bi mogao učiniti ništa da zaustavi smrt, uvijek može učiniti ono što fotograf mora da učini – zgrabiti fotoaparat i fotografisati.

Armin Ćosić, dizajner izložbe