Predstava kroz stalno poigravanje sa žanrovima i igrom između stroge strukture i potpunog kaosa, nastoji rasvijetliti uvriježene pritiske maskuliniteta, ali i kazališne mehanizme na koje smo gledalački naviknuti.

Što je uopće uloga kazališta u svijetu koji neprekidno perpetuira i reproducira nasilje? Zašto nam nježnost u kazalištu često stvara veću neugodu od nasilja? Da li je moguće zamisliti svijet bez nasilja, barem u kazalištu? Kakav bi to bio svijet? Polazeći od pitanja kako djelovati u svijetu agresije i ratova, ova kazališna predstava traga za utopijskim prostorima gdje bi mir mogao biti moguć.

„Mekoća“ pokušava propitivati radikalnu mekoću kao alternativu svijeta u kojem živimo, te istražiti mogućnost postojanja nekog novog svijeta u kojem je briga o drugom primarni princip organizacije društva.